Intrigantno i intimno

Iz programa 17. Festivala filmova o ljudskim pravima – manifestacije koja je i ove godine ambicioznijim filmofilima ponudila niz angažiranih i artistički usmjerenih, promišljenih i intrigantnih ostvarenja s tematikom ljudskih prava, ali i drugim temama – kakvoćom i zanimljivošću izdvojila su se tri naslova. Riječ je o igranim filmovima Portret djevojke koja izgara redateljice Céline Sciamma i Vitalina Varela autora Pedra Coste te dokumentarcu Na rubu redateljice Alison Klayman. Portret djevojke koja izgara najuspjeliji je film prikazan na festivalu, na koji je stigao ovjenčan nagradama za najbolji scenarij i Queer Palmom iz Cannesa, Europskom filmskom nagradom u kategoriji najbolje scenaristice te nominacijom za Zlatni globus za najbolji film s neengleskog govornog područja. Céline Sciamma (Lopoči, Dečka, Cure) autorica je posvećena ženskim temama i pričama, fokusirana na mlade djevojke i kompleksne prikaze njihovih intimnih drama, kriza identiteta (ponajviše rodnog i spolnog) kao i socijalnih okolnosti koje ih okružuju, od očekivanja okoline i pokoravanja obiteljskoj stezi i društvenim normama, preko suprotstavljanja toj stezi i normama do borbe za samopotvrđivanje i oslobođenje od opresije kojoj su izložene. Céline Sciamma feministički je usmjerena autorica posvećena LGBT-tematici, kojoj pristupa na svježe i originalne načine, a Portret djevojke koja izgara skladno se uklapa u opisani kontekst. Priča o odnosu dviju djevojaka, slobodoumne slikarice Marianne i očekivanjem stupanja u dogovoreni brak sputane plemkinje Héloïse, curama koje će tijekom Mariannina slikanja Héloïsina portreta razviti suptilan emotivni odnos, atmosferično je, sjajno režirano i dojmljivo estetizirano djelo, vizualno superiorno, s odličnim iskorištenom prirodnom i zadanom scenografijom, u kojem je svakom detalju ostavljeno dovoljno prostora.

Portret djevojke koja izgara najuspjeliji je film Festivala

Portugalski filmaš Pedro Costa prepoznatljiv je po asketskom stilu, po filmovima kojima dominiraju šutnja i mrak, likovi žive u tjeskobnim i turobnim uvjetima, a mnogi se filmovi odigravaju u lisabonskom sirotinjskom predgrađu Fonthainas. Možda najpoznatiji Costini filmovi su oni iz svojevrsne trilogije o Vandi Duarte (Kosti, U Vandinoj sobi, Mladost u maršu), protagonistici koja u tim filmovima glumi samu sebe. Identičan autorski postupak zatječemo u Vitalini Vareli, dojmljivoj egzistencijalnoj socijalnoj doku-drami, gdje naslovnu ulogu tumači upravo Vitalina Varela, koju je redatelj predstavio u dokumentarcu Konj zvan novac iz 2014. Vitalina je sredovječna udovica koja nakon više od tri desetljeća života na Zelenortskim otocima stiže u lisabonski slam u kojem je upravo preminuo njezin suprug, a koji ju je neočekivano i bez riječi napustio prije ta tri desetljeća. Ona je odlučna i hrabra, ali i ogorčena žena, koja u impresivno stiliziranu i mračnom filmu svodi svoje životne račune, pri čemu mrak i kućice niskih stropova, kao i tijesne uličice, pojačavaju tjeskobu i depresivnost likova i priče. Slam u kojem se radnja odvija sjajno funkcionira kao svojevrsni limb između neba i zemlje, kao nekovrsno čistilište kojem je teško detektirati dimenzije i oblike, s ljudima koji lutaju uličicama, poput svećenika progonjena vlastitim demonima koji, obilježen jakim tremorom desne ruke, misu drži u prljavoj maloj prostoriji koja nimalo ne podsjeća na bogomolju. Vitalina Varela fascinantno je atmosferično djelo koje se čitavo odigrava tijekom jedne noći i ranog jutra, u kojem je neorealistički vizualni i izvedbeni prosede impresivno nadograđen nadrealizmom, odnosno pomaknutim prikazom koji svemu viđenom daje dimenzije nadrealnog.

Protagonist je dokumentarca Na rubu Steve Bannon, glasoviti ili zloglasni, ovisi o uglu iz kojeg ga se promatra i političkim preferencijama promatrača, izvršni predsjednik desničarske medijske kuće Breitbart News, jedan od predvodnika alt-right-pokreta i rodonačelnik fake news, čovjek važan za pobjedu Donalda Trumpa 2016. i za izglasavanje brexita na referendumu iste godine. Teško je reći koliko je Bannon mistifikator i samoreklamer, a koliko spin-doctor koji uistinu vjeruje u ono što govori i radi, no svakako je intrigantna i pragmatična osoba, makijavelist kojeg je autorica pratila godinu dana, nakon njegova formalnog raskida s Trumpom i tijekom pokušaja ujedinjavanja europske desnice na potkopavanju i razbijanju Europske Unije. Film Alison Klayman gledateljima približava ne samo lik i djelo Stevea Bannona, nego dijelom i niza europskih desničarskih političara, od Nigela Farragea preko Marine Le Pen do Mattea Salvinija.